Rodna kuća Petra Preradovića u Grabrovnici podignuta je u 18. stoljeću. Kuća sama po sebi kao stara građevina posebnog stila za ovaj kraj predstavlja veliku povijesnu vrijednost, ali ona je istovremeno i puno više od toga – svojevrstan spomenik kulture jer se u njoj 19. ožujka 1818. godine rodio jedan od najvećih hrvatskih pjesnika – Petar Preradović čiji značaj za hrvatsku kulturu ne treba posebno isticati. Kuća je za vrijeme Vojne krajine služila kao graničarska "štacija".
Nakon razvojačenja u drugoj polovici 19. stoljeća pa sve do pred četrdesetak godina u njoj je bila smještena lugarnica, a zadnjih godina pred obnovu služila je kao skladište poljoprivredne zadruge. Sredinom 1909. godine je obnovljena i na nju je postavljena spomen ploča od bijelog mramora (profilirana, s reljefnim portretom - odljevom Rendićevog portreta s nadgrobnog spomenika u Mirogojskim arkadama, i tekstom: U ovoj kući rodio se / hrv. pjesnik / Petar Preradović / 19. III. g. 1818. / Postavio hrv. narod / 1909.).
Krajem 1962. godine na inicijativu i prijedlog Luke Hrvatića, nastavnika OŠ "Petar Preradović" u Pitomači, započinje uspješna akcija za proslavu 150-godišnjice pjesnikova rođenja - koja će se navršiti 1968. godine. 12. rujna 1963. Skupština općine Đurđevac osniva Odbor za proslavu 150-godišnjice rođenja hrvatskog pjesnika Petra Preradovića. Odbor je donio plan za temeljiti popravak i obnovu pjesnikove rodne kuće te uređenje njene okolice i napokon uređenje u toj zgradi pjesnikova muzeja i društvenih prostorija. Sredstvima tadašnjeg Republičkog fonda za unapređivanje kulturnih djelatnosti i novoosnovanog Fond Petra Preradovića (za koji prve priloge daju prosvjetni radnici osnovnih škola Pitomača, Sedlarica, Stari Gradac, Kalinovac i Ferdinandovac, a nakon objave apela za pomoć i suradnju financijskim prilozima se uključuju radne i društvene organizacije i pojedinci) zgrada je obnovljena i uređen je muzejski postav 5. ožujka 1963. Konzervatorski zavod u Zagrebu donio je Rješenje broj 02-124/1-1963. kojim je Preradovićeva rodna kuća zaštićena kao spomenik kulture, ali i sugestije za provedbu obnove. Pod neposrednim nadzorom Konzervatorskog zavoda obnova je i provedena. Polovicu zgrade na dvorišnoj strani zaprema dvorana s pozornicom, dok je u prednjem dijelu osim prostora knjižnice i čitaonice uređen Preradovićev muzej, smješten u dvije prostorije.
Vrlo dobar, još i danas moderan muzejski postav, kronološki predstavlja život i djelovanje pjesnikovo (presnimkama rukopisa, fotografija i dokumenata iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Arhiva Hrvatske, Arhiva JAZU, Instituta za književnost i teatrologiju JAZU, Gradskog muzeja u Bjelovaru te originalnim predmetima koje su muzeju ustupili mještani Grabrovnice i pjesnikovi nasljednici). Izbor građe, kronologija života i rada P. Preradovića i katalog muzeja djelo je Vide FLAKER, tada asistentice Instituta za književnost i teatrologiju JAZU i Dragutina TADIJANOVIĆA, direktora Instituta, a likovno uređenje i postav muzeja izradio je akademski slikar Edo KOVAČEVIĆ.
Tom je prilikom (dakle, 1968. godine) skinuta originalna spomen ploča od bijelog mramora iz 1909. godine i postavljena nova, jednostavna, pravokutna ploča od sivog mramora s doslovce prepisanim tekstom (u kojem je na insistiranje D. Tadijanovića umjesto kratice hrv. napisano hrvatski) i reljefnim portretom koji je skinut s originalne ploče. Ispred škole je na visoki postament postavljeno pjesnikovo poprsje, rad akademskog kipara Mihaela Kajfeša iz Zagreba.
Sve aktivnosti oko pripreme obljetnice, opis obnove zgrade, kronološki muzejski postav pjesnikova života, te kataloški popis izložaka u postavu, vrlo su profesionalno i iscrpno dokumentirani u knjižici - katalogu s fotografijama "PRERADOVIĆEV MUZEJ" tiskane povodom proslave (Grabrovnica, 19. ožujka 1968.). Uređen je i okoliš zgrade, ali inicijativa za uređenje etnoparka nije u međuvremenu ostvarena. Od etnografske građe koja se u narednim godinama prikupljala, ostalo je nekoliko vrlo vrijednih primjeraka u stalnom postavu.
