Paula (Pavica) de Ponte

Priča mjeseca   |   10.05.2019.
Paula (Pavica) de Ponte
  1. svibnja 1855 u Motta di Livenzi, u provinciji Treviso, gdje je sa svojom djecom boravila kod mlađe sestre, tragično je završila život prva Preradovićeva supruga Pavica, rođena de Ponte. Bilo joj je tada 27. godina, a za sobom je ostavila dvoje male djece, Milicu i Dušana.

Ljubav između mladog poručnika Preradovića i Pavice dogodila se na početku njegove pjesničke karijere o čemu sam piše:

„S Zorom Dalmatinskom zabijeli mi i druga Zora. Zaljubih se u Zadru u Pavicu, lijepu ćercu pokojnog tribunalnog savjetnika Ivana de Ponte. Ta ljubav i pjesme moje, to mi bijaše sav moj tadašnji život, što svaki i iz samijeh pjesmah uvidjeti može. Mnogo zaprijekah moradoh prevaliti, dok mi ljuba bude zaručnica, a kad je stekoh moradoh se rastati š njome, dobivši zapovijed premještanja k trećem bataljonu u Peštu.

Ta zapovijed mi stiže u mjesecu kolovozu 1846. baš u nezgodan čas, kad sam se bavio izdavanjem kod tiskara Demarchi-Rougier sakupljenih mojih pjesamah pod naslovom „Prvenci“, koje posvetih rečenoj zaručnici mojoj. Bijaše mi to jedan od najgorčijih trenutaka moga života, jerbo rečena zapovijed premještenja proisteče od vlasnika regimente grofa Gyulaya baš zato, da me udalji od zaručnice i prepriječi tako nakanjenu ženidbu, bivši vlasnik uopće neprijatelj oficirskih ženidbah. Teškim srcem i boli, koju preživjeti nikad mislio nijesam, ja se istrgnem iz milog naručja i odem preko Beča u Peštu, u rujnu god. 1846. U Beču, predstaviv se vlasniku, izjavim mu otprto čvrstu odluku svoju, da ja nipošto od nakanjene ženidbe odstupiti neću. Ovo krepko očitovanje moje djelovaše tako na vlasnika da mi kašnje, kako sam ponovio prošnju svoju, dozvoli ženiti se i dopusti mi povratiti se natrag u Zadar“.

Prvu zbirku pjesama „Pervenci“ posvetio je svojoj Pavi:

Posvetjenje

Vama svima, krasne domorodke,

A medj svima Tebi, mila Pave,

Koja za me svijuh liepost imaš,

Posvetjujemove slabe plodke,

Trudnih tiednih nedjeljne zabave.

 

Sve što ovdie sastavio jesam,

Sve u tebi, dušo, izvor ima,

U tvom kipu, kao u zercalu,

Vidjet možeš svaku ovih piesam',

Sve su u tebi, jer si Ti u svima.

 

Ti si u svima, jer si duša moja,

Moja misao i moje ćutjenje.

Ja sam žica pa samo ono glasim,

Što u meni búdi slika Tvoja.

Ja sam piesnik uz Tvoje pienje!

 

HU-HR CBC
Slogan
Interreg
Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića.